U zadnje vrijeme je nova vlast Ukrajine započela represiju protiv “Desnog sektora”. Štab DS-a je ukinut u Kijevu pod sumnjivim izgovorom (pokušaj krijumčarenja pića na Majdanu), ubijen je jedan od vođa DS-a — Saško Bilij, poznat kao Muzičko.
U principu, u ovom članku sam želio da izrazim svoj stav o tome zašti se ne bi trebali radovati. Upravo suprotno — zašto bismo trebali biti tužni i, što je najvažnije, izvukli zaključke. Imamo puno toga naučiti od njih.
Krenut ću od pitanja: kakva je razlika između Desnog sektora i anarhista? Osim ideološke, naravno — ekstremni nacionalizam vs. anti-državni kosmopolitizam/internacionalizam. Ovo su osnovne sličnosti koje ja vidim:
1. Decentralizacija. Iako Desni sektor ima koordinacijski centar i lidere, de facto bilo koja ćelija sebe može nazivati Desnim sektorom i uraditi nešto.
2. Dobrovoljci. Grupe se formiraju na dobrovoljnoj osnovi, a svako može biti član i uraditi nešto, što nije slučaj sa državnim organizacijama. Ne postoji članstvo!
3. Radikalizam. Oni su prvi počeli tući pandure u januaru ove godine, naprimjer, o čemu se treba otvoreno i bez srama govoriti.
4. Uzrast učesnika. Za razliku od političkih stranaka i opozicionog pokreta, to su uglavnom mladi ljudi.
5. Neformalni lideri. Da-da, kod anarhista oni također postoje, iako to nije zdravo. O Kropotkinu, Mahnu i Durutiju znamo mnogo više od običnih članova pokreta. Također, takve anarho-grupe dijelom postoje zbog liderstva na principu arogancije ili aktivnosti, i snage.
U principu, razmišljam o ovoj temi od ubistva Muzička, kojeg sam u nekom čudnom smislu i uvažavao. Jasno da je on bio radikalni nacionalista, ali je bio odlučan i pravedan u svom radu, a to lično cijenim. Prije njegove smrti, ostavio video zapis u kojem govori da je primio prijetnje i da će ga nova vlast ili ubiti ili izručiti ruskoj specijalnoj službi.
Nakon promjene vlasti ukrjainski kanali nisu ništa govorili o Desnom sektoru. Međutim, nakon ubistva Muzičkog počelo je ponovno, a službena verzija govori da se je on, tokom obračuna sa policijom u specijalnoj akciji, sam ubio. Iako je pronađen sa lisicama na rukama u okolini kafića. Kako je sam sebe upucao — nije rečeno. Prema ukrajinskim i stranim kanalima, i u naslovima: ubijen je ukrajinski fašista. I jasno je da je cijla ta stvar sa samoubistvom — pandurska podvala.
Zašto ovo govorim? Činjenica je da će sa nama uraditi istu stvar. Evo još jedan primjer: DS aktivisti iz hotela Dnepr su protjerani, jer su se suočili sa još jednom provokacijom — aktivista DS je navodno izašao iz kafića i počeo pucati po ljuima, jer su mu zabranili nositi cugu na Majdan. Ali zapravo, nije jasno zašto takvih problema nije bilo prije progona DS i kako su oni bili “Heroji Majdana”?
Odgovor je jasan: oni su konkurencija postojećoj vlasti. U posljednje vrijeme su stekli ogromnu popularnost. Kako ih diskreditovati? Ispričati svima kako su oni — nacisti, pijanice, lopovi i ubice.
Dok vlast proganja DS, Turčinove snage dobijaju nove probleme — ruske nacionalističke mitinge u regionima i oduzimanje zgrade od strane neidentificiranih osoba, koje su vjerovatno pripadnici ruske specijalne službe. Šta radi DS? Pokušava zaštiti ono što je važno za njih kao nacionaliste — integritet Ukrajine. Osim toga, oni su sasvim primjerno opisali novu vlast — kao nove razbojnike umjesto starih. I da, još jedna razlika među nama je ta što oni vjeruju u dobru vlast.
U slučaju bilo kakve revolucije u kojoj anarhisti sarađuju sa liberalima, liberali dolaze na vlast i počinje represija nad anarhistima. Protjerivanja iz skvotova. Naši drugovi, istaknuti, bi bili upucani uz objašnjenje da su “pripadnici organiziranih kriminalnih grupa”.
Ne vjeruj vladi. Nikada i nikako! Čak i ako su oni bili naši “drugovi” po oružju, i ako smo se s njima zajedno borili na barikadama. Greška DS je bila ta što su mislili da vlast neće tragati za njima, barem ne na početku. Sjetite se boljševičke revolucije 1917. i situacije u kojoj su se našli maksimalisti i anarhisti.
Piše: Valerikpunk; Участник коллектива “Вольная думка”
Napomena kolektiva Istočna Evropa:
Autor se osvrnuo na represiju koju sprovodi nova vlada Ukrajine, te se sa nekim tačkama možemo složiti. Ono što je glavna razlika između anarhista i nacionalista (u ovom konkretnom slučaju Desnog Sektora) je ta što Desni Sektor teži ka vlasti i njihov vođa će se kandidovati na izborima. Tako da je represija nad DS represija protiv konkurenta, ali ne i nužno neprijatelja, jer oni uvijek mogu da stvore koaliciju. Represija protiv anarhista u Ukrajini će svakako biti duplo jača i brutalnija.
