Priče tri svjedoka napada proruskih aktivista na učesnike Majdana u Harkovu 13. aprila.

via AST (avtonomia.net)

unnamed

Ranije je AST objavio članak koji daje opis temeljnih razlika “Majdan” i “Antimajdan” pokreta. Konkretno, uočena je lažna ljevičarska retorika Antimajdana (npr. korištenje sovjetskih simbola i slogana) iza koje se krije pravo raspoloženje, ništa manje reakcionarno od stavova ukrajinskih nacionalista.

13. aprila 2014. u centru Harkova se odigrao još jedan napad pro-ruskih aktivista na pristalice Majdana. Prilikom napada agresori su još jednom pokazali neopravdanu brutalnost. AST objavljuje 3 priče direktnih očevidaca i učesnika mitinga harkovskog Majdana (nedjeljnji miting učesnika Majdana, koji se također naziva “Veče”, generalni sastanak lokalnih stanovnika na kojem se donose važne odluke o aktivnostima Majdana, i izabiru se delegati Foruma Majdana – ukrajinski kongres delegata regionalnih Majdana). Prva dva dijela su pisali naši drugovi anarhisti, učesnici AST Harkov i “Slobodarske Desetke” – samoobrane Majdana, koji pokrivaju otstupanje mirnih demonstracija. Treći dio je pisao učesnik mitinga, simpatizer slobodarskih ideja.

U videima možete vidjeti nemar službenika za sprovedbu zakona koji su dopustili jaz među kordonom pripadnika Majdana i Antimajdana. Možete primjetiti i prisustvo članova staljinističke političke partije “Borotba” koja je učestvovala u napadu. Ova činjenica je posebno zanimljiva zbog pozadine lažne anti-fašističke retorike ove stranke, koja djeluje zajedno sa ruskim ultra-desnim organizacijama i članovima zločinačke organizacije “Oplot”, specijalizirane za otmice, premlaćivanja i ubijanja pristalica Majdana (15. aprila je harkovska milicija tokom pretrage lokalnog ureda “Borotbe” pronašla nekoliko desetina molotovljevih koktela. Međutim, pretraga je bila u suprotnosti sa pravilima procedure i detalji istrage u ovom momentu su nepoznati).

Čime je oprana krv u podzemnoj? Događaji 13. aprila u Harkovu

U vezi sa regularnim premlaćivanjem mirnih prosvjednika na majdanskim anti-ratnim akcijama, kada smo se protivili uvođenju ruske vojske, deseci slobodarskih pripadnika samoobrane Majdana (oko 14 ljudi — članovi AST Harkov, nefrakcijski anarhisti i antifašisti) su se pripremili za 13. sa posebnom pažnjom.

Oko 14:00 učesnici Majdana su se okupili ispred spomenika T.G. Ševčenka kod stanice “Univerziteta”. Antimajdanovci su poveli marš i okružili Majdan.

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=GBff7q9NTxE

Na videu vidimo kako se lanac policajaca povlači između napadača (pro-ruskih aktivista) i pristaša Majdana. Lako je zaključiti da je većina na strani Antimajdana. Napad sa stražnjeg dijela, koje je osiguravala slobodarska desetka, počeo je kada je polovina ljudi sišla u podzemnu. Sa obje strane su letjele petarde, dimne bombe; počela je pucnjava iz traumatskog oružja i pirotehnike. To je omogućilo većili ljudi da pobjegne u metro.

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=huysOoJ8h68

Kada se ostatak samoobrane povukao u metro, na nas je krenuo nalet finišera. Tada su pali prvi ranjeni. Pokušali smo ih povući za sobom, ali je to bilo nemoguće. Ofanziva je bila vrlo teška, otprilike svakih 10 sekundi je padala nova osoba, prekrivena krvlju. U međuvremenu, samoobrana je došla do ulaza u metro i blokirala vrata. Imali smo nekoliko minuta. Dok je osoblje pokušavalo zaključati vrata u metrou, uspješno smo puštali plin na pro-ruske militante.

Antimajdanovci su razbili vitrine prodavnice koja se nalazila na ulazu i počeli na nas bacati plinske granate. Nastavili smo povlačenje. Zadnji se povukao AST-ovac koji je skočio u tunel podzemne i došao do obližnje stanice (vidjeti drugi dio članka). Dio slobodarske desetke (3 cure i jedan momak) nisu uspjeli pobjeći u metro i bili su javno razoružani, ali su nekim čudom pobjegli u svoj zbrci dešavanja. Jednog druga su počeli udarati nogama, ali mu je prišla neka žena koja ga je spasila i nazvala ga svojim sinom.

Još jednu aktivistkinju su zadržali pro-ruski policajci. Oduzeli su joj neke osobne stvari, izrugivali i ponižavali. Vrhunac je bio kada su njenu knjigu Kurta Vonneguta nazvali terorističkom.

Niko od slobodarske desetke nije završio u bolnici. No, ono što je važno — još jednom smo se uvjerili da sukob Antimajdana i Majdana nije samo sukob mišljenja. Antimajdanovci su često dolazili na Majdan raspravljati. Obični ljudi mogu bez agresije. Aktivisti Antimajdana su govorili na mikrofon na harkovskom Majdanu i čak učestvovali na zajedničkoj konferenciji za novinare. To jeste, bilo je pokušaja razumijevanja i pomirenja.

unnamed-1

Napadači (najaktivniji dio Antimajdana) su uglavnom korumpirane ubice čiji je cilj da usiju strah i pretuku na smrt zadnje hrabre ljude koji se ne boje izaći i braniti svoje stavove pred prijetnjom fizičkog nasilje. Lako prepoznatljivo obilježje ruske javne političke kulture.

Sat vremena kasnije, sva krv u metrou se oprala. Razbijeno staklo je popravljeno, kao da se ništa nije dogodilo. Harkovci su sporo pričali o “nekom masakru”, a pro-putinova “Borotba” je na svojoj internetskoj stranici objavila još jedan članak kako su spriječili napad, navodno, “Desnog sektora”.

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=W5O_IGSZA10

PRIČA S.M., člana AST-Harkov
Danas, u vrijeme progona na metro stanici “Gosprom”, odlučio sam da neću dopustiti da neću držati korak sa svojim momcima i da ću dobiti po glavi. Tako sam se okrenuo na peronu. Aktivisti Antimajdana su primjetili moj pokret i nije im se svidio. 5 ljudi mi je vikalo “Stani, kujo!”. Tokom ove akcije bio sam gurnut do kraja platforme. Ogledalo vozača – slijepa ulica. Odmah sam vidio sjajnu priliku – skočio sam na šine i trčao prema stanici “Nauka”. Oni to nisu očekivali i više me niko, osim voza, nije ganjao.

U tunelu je bilo jako svjetlo (tu su bili lukavi senzori sistema zaštite). Na šinama sam pokušavao da ne trčim pored kontaktnog kabla i bio previše oprezan. Kada se voz približio, bio sam u prolazu koji povezuje dva tunela. Voz je prošao i bilo mi je drago što sam imao vremena da krenem lagano do stanice. Na prilazu ka stanici sam vidio malog dječaka koji je buljio u mene ogromnim očima. Iz daljine sam ga pitao “Ima li na stanici ruskih nacista?” Ništa nije rekao. Samo je stajao i gledao u mene.

Krećem ka peronu. Stražnji voz – 20 sekundi. Stoje stražar i policajac. Vjerovano mene čekaju, ali su gledali na drugu stranu tunela. Viknuo sam: “Stražar! Treba mi pomoć.” Policajac me je zamolio da razjasnim okolnosti u uredu na stanici. Na telefonu je neko često zvao i pitao “Šta se dešava? Ima li pritvorenika?” Policajac je odgovorio “Da, nije uhapšen, ali je priveden”.

Nakon 5-10 minuta sam im objasnio šta se desilo. Oni jednostavno nisu vjerovali. Spikerka je došla u stanicu kako bi prikupila podatke da ih pošalje upravi. Bila je u šoku. Mislim da sam joj se svidio. Nasmijala se i rekla da voli ekstremne. Dok sam čekao rješenje, nazvao sam drugove. Bili su sretni što sam dobro. Jedan od mojih prijatelja je došao vrlo brzo i uspio upasti u kafić i donijeti mi moj fri.

III dio članka – Paulinina priča možete pročitati na ruskom na http://avtonomia.net/2014/04/19/rasskazy-tryoh-ochevidtsev-o-napadenii-prorossijskih-aktivistov-na-storonnikov-majdana-v-harkove-13-aprelya/ .

This entry was posted in General. Bookmark the permalink.