Danas cijeli svijet može vidjeti kako mutiraju kolonijalne vojske u agresivne ratnike, krijući se pod humanitarnim sloganom “Došli smo da vam pomognemo, braćo.” O, to nas podsjeća na sve nastupe po Balkanu, u Iraku, u Afganistanu ili rusko-gruzijskim sukobima u Južnoj Osetiji; svi ti sukobi su bili pod oslobodilačkim i liberalnim sloganima. Pogledajte samo kako su zabrinuti za subinu ovog svijeta svi oligarhi i biznismeni iz različitih zemalja: oni plaćaju svojim novcem sve novije i novije ‘humanitarnije’ bombe, metke i vojnike u nestabilnoj zemljom (ili bar tako grade svoj ugled kroz prizmu medija).
A mi vidimo samo lažni, površni spektakl koji se pred našim očima igra velike, dobre vlade koja pomaža malim ljudima. Ali iza svih tih karikatura i humanitarne fasade se krije mnogo pragmatičniji cilj: uzgoj svježih resursa velikih biznisa i privatnog kapitala, osvježenje stagniranog i kolabiranog tržišta i preraspodjela balasta za preživljavanje globalne ekonomije.
Naravno, svi ti sukobi se pojavljuju kao virtualni ratovi, umjetno povećanje napetosti u društvu. Ovo je jedna vrsta globalne predstave od koje imaju prednosti samo njeni režiseri.
Naravno, primjer kolonijalnog rata se odvija nakon revolucije u Ukrajini; ona je uvijek bila tranzitno područje i ukusan zalogaj Zapada i Rusije. Postoje mnoga strateška polja za realizaciju svojih poslovnih planova u njoj. I ovdje vidimo da revoluciju (nećemo isključiti podršku od strane Zapada), rušenje Putinovog štićenika Janukoviča, koji je dugo sprovodio pro-rusku politiku u Ukrajinu. To je bio jak udarac za plinske tajkune koji dominiraju zbog specifičnog ruskog teritorija. I drugog načina za Putina nije bilo, osim da “pruži ruku bratskom narodu Ukrajine” i spasi Krim od “benderovaca i fašista”. A sada, na čitavom Krimu možete vidjeti trupe i vojnike koji oduzimaju pasosđe lokalnim stanovnicma Krima pred referendum o pristupanju istog Rusiji ili napuštanju Ukrajine. Sve ovo je neka vrsta aluzije na podjelu Poljske između Staljinove Rusije i Hitlerove Njemačke, ili dijela teritorije Njemačke nakon II sv. rata između evropskog bloka i SSSR-a. Samo ovdje ne postoji eksplicitna politička kontradikcija kapitalizma i staljinističkog “komunizma”, već borba za pljačku i raspodjelu resursa jedne zemlje između kapitalista/oligarha raznih zemalja.
Mi možemo samo posmatrati predstavu u kojoj svako dobija svoje pluseve: novi ukrajinski političari i tajkuni uz podršku Zapada, a ruski na Krimu. Možemo posmatrati kako se političke snage igraju u robnom i ideološkom ratu, a sve to preko leđa običnih ljudi.
