Protivimo se bilo kakvoj vladi, čak i marionetskoj, izabranoj prvih dana Putinove invazije. Smijemo se bijednim ‘lijevim’ aktivistima koji bodre proglašenje takozvane “narodne republike”.
Želja da se vidi ono što se želi vidjeti pokazuje slabost kvaliteta volje. Internet ratnici svo to vrijeme nisu imali hrabrosti da budu dio protesta ukrajinskog društva. Za razliku od ljudi u Kijevu, ljevičari iz drugih gradova imaju dobre šanse da formiraju lijevu agendu regionalnih Majdana. Tamo gdje postoje jake ljevičarske i slobodarske organizacije ili prosto aktivne grupe (‘lijevi nacionalisti’ iz Autonomnog Otpora u Lavovu, anarhisti iz ASTa u Harkovu, feministkinje u Kamence-Podoljskom), klasni i antiautoritarni program je pronašao svoju publiku.
S druge strane, lijevi internet ratnici su pokazali karakteristične vještine nalaženja isprika za nedjelovanje. To je razlog zašto oni se s radošću drže više-manje interpretacije događaja u povoljnom svjetlu za njih. I to je to — više hiljada demontranata pod crvenim zastavama, antifašističkim sloganima proglašava “narodnu republiku”. I nije važno što su ti “antifašisti” uglavnom ruski nacisti koji su pod crvenim zastavama okupili ruske patriote, za koje crvena boja simbolizira sovjetsku domovinu, a ne klasnu borbu. Ne smeta im to što je ‘narodna republika’ formalna fikcija, čija je svrha — pravna i simbolička legitimna invazija ruske vojske na Ukrajinu.
Glavni kriterij — opravdavanje svoje bijede, kukavičluka i nesposobnosti da se preuzme rizik. Odavde “fašistička hunta” nije baš toliko velika sa “Desnim sektorom”, State Departmentom SAD (i ako ćemo po majdanovski — tituškama iz Belgoroda i Rostova, FSB i drugih reptila sa Nibira). Što se tiče realnosti: oni koji ne vide nikakvu razliku između Majdana i nove vlade “Otadžbine” i Antimajdana i Putinove vlade, nemaju o čemu da pričaju. Za sve ostale, Majdan je jaka grassroot inicijativa koja drži vladu u neizvjesnosti.
Funkcija Majdana je da kontroliše državnu vlast. To nije samo događaj, nego proces koji traje, djelujući u skladu sa zakonima dijalektike. To je dostignuće Majdana. Antimajdan je također donekle grassroots pokret, ali bez kapi kritike prema Rusiji, Kremlju i državi uopšte. Funkcija Antimajdana — promjena vlasti, i dovođenje autoritarnije i brutalnije vlasti. I to nije proces, to je jednovremeni akt, koji nije namijenje za razvoj budućnosti.
Ljudi sa Antimajdana će nakon dolaska ruske vojske otići kući, kao što su to uradili i na Krimu. Ako ostavimo nacionalna obilježja (uglavnom i u Ukrajini i u Rusiji je vlast krupna buržoazija), Majdan je sila koja se suprotstavlja vlasti kao takvoj; a Antimajdan je sila koja je u potpunom vlasništu Putinove vlade, ne zbog uticaja FSB i drugih proruskih snaga i agenata, već zbog naivnog vjerovanja i idealizovanja moderne Rusije. Ne možemo stajati uz ljude koji sa užitkom i strahopoštovanjem gledaju javne dužnosnike, bilo da su oni ruski ili bilo koji drugi. Mi ćemo stupiti u dijalog sa Antimajdanovcima tek nakon što oni stanu protiv Putina i same vlasti kao takve.
Šta god govorili pro-ruski aktivisti, u Ukrajini narod brani mogućnost mirnog prosvjedovanja, nezavisnih medija, i sprečava političku represiju. Antimajdan se zalaže za politiku “ruskog cara”, što je slično armiranoj politici Janukoviča. Krim je tipičan primjer. Majdan i Antimajdan su dva različita fenomena.
– Максим Темнокотов, АСТ-Харьков
