Nicolai Dedok said for ABC Belarus about new ‘trend’: division of political prisoners in 2 categories by human rights activists. Dedok believes that such an approach is discrediting the human rights movement. Political prisoner Nicolai remained little more than a year in a prison, while for the rest of anarchist political prisners remained even more years. (7.12.2013)
***
I have read an interview with human rights activist, Oleg Gulak, abour divisions of political prisoners in two categories: Prisoners of consciousness and violators. Gulak has made a clear that they do have priorities. With regard to the search of ‘necessary0 realease of pol. prisoners, for other is asked – a retrial. Considering that in the last 20 years there was opportunity to exert pressure over lawyer, someone would have to reconsider the case, and for ‘other categories’ they do not want anything to demand.
The controversy and cynicism in this decision itself is amazing- how people can take right to call themselvs ‘human rights’ activists. First, according to our law, law violators are absolutely all political prisoners and there is no formal political articles. “Manifested violence” – did almost all politicians: who were in the square, who were beaten by police, which were called – if you believe to the verdict. Where would they put Statkevich?
How can human rights activists base their divisions on judgments, when from morning till night they criticize our justice system, calling it ‘dependent, biased, politically engaged’ etc?
To be more specific: it’s us (Belarus anarchists) and Bobruisk group which Gulak called ‘violators’ i.e. he believes that investigation proved our guilt, and consider only the testimony of ‘witnesses’ who become witnesses scared to death. That’s all that was on the court for us. And based on that he called us “guilty” political prisoners, althought he often calls the court ‘politically motivated’. Strange selectivity: I believe in this, I don’t believe in this …
Particular attention is drawn to me the term ‘terrorist methods’ whan he was talking about our case. The terminology is clearly taken from the report of safety and BT, so that it becoms clear on whose side is his statement. I don’t want to make sudden and categorical judgment, but it’s obvious that no rational person would take such decisions.
Nikolaj Dedok, ACK Belorusija.
***
Nikolaj Dedok je rekao ACK Belorusija o novom ‘trendu‘: podjela političkih zatvorenika u dvije kategorije od strane aktivista za ljudska prava. Dedok vjeruje da takav pristup diskreditira pokret za ljudska prava. Političkom zatvoreniku Nikolaju Dedoku je ostalo nešto više od godinu dana zatvora, a ostatku anarhističkih političkih zatvorenika još više.
***
Pročitao sam intervju sa aktivistom za ljudska prava, Olegom Gulakom, o podjelama političkih zatvorenika u dvije kategorije: “zatočenik svijesti” i “prekršitelj zakona”. Gulak je jasno dao do znanja da oni imaju prioritete. S obzirom na traženje “nužnog” puštanja političkih zatvorenika, za druge je zatraženo – ponovno suđenje. Obzirom da u posljednjih 20 godina nije bilo prilike za vršenje pritiska nad branteljem, neko je morao ponovno razmotriti slučaj političkih zatvorenika, a za “druge kategorije” ne žele ništa zahtjevati.
Proturječnost i cinizam u ovoj odluci je nevjerovatan kako sebi ljudi mogu uzeti za pravo da se nazivaju aktivistima za ljudska prava. Prvo, prema našem zakonu, “prekršitelji zakona” su apsolutno svi politički zatvorenici, a političkih članaka formalno nema. “Ispoljavali su nasilje” gotovo svi političari: koji su bili na trgu, koji su se tukli sa policijom, koje je neko pozvao – ako vjerujete presudi. Gdje će oni smjestiti Statkeviča?
Kako borci za ljudska prava mogu svoje podjele temeljiti na presudama, kada od jutra do mraka kritikuju naš pravosudni sistem, nazivajući ga “ovisnim, pristranim, politički angažovanim” i sl.?
Da budem konkretan: to smo mi i bobruisk ekipa koje Gulak naziva “primjeniocima nasilja” tj. vjeruje da je istraga dokazala našu krivnju, a u obzir uzimaju samo svjedočenje ‘svjedoka’, koji su uplašeni do smrti postali ‘svjedoci’. U slučaju Bobruisk, oni su preuzel odgovornost. Kod nas niko nije priznao krivnju. To je sve što je bilo na sudu za nas. I na temelju toga nas je Gulak nazvao “krivim” političkim zatvorenicima, iako sudove on vrlo često naziva “političk motiviranim”. Čudna selektivnost: u to vjerujem, u to ne vjerujem…
Posebnu pozornost mi je privukao izraz ‘terorističke metode’ kada govori o našem slučaju. Terminologija je jasno preuzeta od izvještaja za sigurnost i BT, tako da postaje jasno na čiju ruku udu njegove izjave.
Ne želim donositi nagle i kategorične presude, ali je očito da niko razuman ne donosi takve odluke.
